Biljke mesožderke

Ispričavam se što ne pratim vlastiti blog! Mislio sam da ga nitko ne posjećuje. Evo sada kada znam da ima zainteresiranih budem mu pridodao više pažnje. Inače moram priznat da mi ovaj blog baš i ne sluša. Promjene koje napravim nisu poslje vidljive na stranici! Pojma nemam. Nadam se da će se barem ovaj post vidjeti. U pripremi je i webstranica posvećena mesožderkama tako da ćete tamo naći sve informacije koje vidite ovdje a i puno više. Adresa nove webstranice je www.mesozderke.com Ako imate bilo kakva pitanja možete me kontaktirati na mail adresu.

Hvala na pažnji

Aleksandar

Riječ je o planinskoj biljci koja raste u sjevernim predjelima Carlifornije i južnog Oregona. Njeno je stanište tresetište a često raste na samim izvorima vode. Primjerci ove biljke mogu se naći i blizu obale Pacifičkog oceana gdje su temeperature više nego u planinama i rijetko se spuštaju ispod ništice.
O kućnom uzgoju ove biljke morate znati sljedeće: supstrat se može sastojati od isušenog sphagnuma + perlit ili običnog treseta + perlit (omjer 50%-50%). Važno je da biljku zaljevate sa gornje strane hladnom destiliranom vodom. Kao što sam prije spomenuo biljke rastu na izvorima vode te očekuje da će voda sa kojom je zaljevamo biti hladna. Kao i ostale mesožderke Darlingtoniu ćete držati u podlošku punom vode. Za ovu je biljku važna temperatura supstrata tako da je poželjno koristit keramičke neglazirane vaze. Osim toga vaze trebaju biti širije nego duboke jer biljka sa vremenom raste brzo i zauzet će svo mjesto koje joj je na raspolaganju. Biljku možete držati na suncu ili u polusjeni. Za duge tople ljetne dane bolje je biljku držati u hladu/polusjeni kako se supstrat ne bi zagrijao previše.
Darlingtonia je jako slična Sarraceniama no za razliku od njih ne izlučuje probavne enzime već vodu u kojoj se stvaraju bakterije procesom truljenja kukca. Darlingtonia nema otvorenu klopku kao Sarracenie već je gornji dio klopke oblikovan u kapuljaču sa mnogo svijetlih prozorčića koji zbunjuju insekte. Kada se jednom insekt provuće kroz ulaz sa donje strane kapuljaće prozorčići ga zbune jer misli da može izaći sa gornje strane. No to se ne dešava već kukac pada u donji dio klopke gdje nakon nekog vremena umire i biva rastopljen u vodi.

O Darlingtoniji ukratko:

Tegla: plastična ili keramička neglazirana, duboka najmanje 10cm, široka najmanje 15-20cm
Supstrat: treset-perlit, omjer 50%-50%, ili sušeni sphagnum + perlit
Zaljevanje: destilirana, kišnica, inverzna ozmosa. Posebna napomena: zaljevati sa gornje strane hladnom vodom.
Položaj: jako puno svijetla
Zimsko mirovanje: obavezno
Hranjenje: nepotrebno
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (jako sporo) ili diobom krune kad biljka naraste dovoljno velika

Trenutno ne uzgajam ovu vrstu. Zapravo imao sam jednu Nepenthes no nije dugo živjela. Bio sam nestrpljiv i dao sam joj malo umjetnog gnojiva za biljke u nadi da će brže rasti no nije, osušila se...

Bez obzira na to reći ću vam nešto o tome kako se ove biljke pravilno uzgajaju. Kako smo već shvatili ne smijete ih prihranjivati. Te biljke općenito ne vole jako sunce ili jako visoke ili jako niske temperature (Max 30C stupnjeva, min 10-15C stupnjeva). Rastu u Maleziji, Borneu, Filipinima rijeć je o tropskim biljkama. Do sada je otkriveno oko 80 vrsta Nepenthesa. Nepenthes ovisno o tome gdje „živi“ djelimo na Highland (biljke koje rastu iznad 3000m nadmorske) i Lowland (biljke koje rastu ispod 3000m nadmorske visine). Highland vole nešto niže temperatre danju i noću. Lowland toleriraju više sunca te više temperature danju i noću. Njihova staništa imaju karakteristiku da su jako vlažna zahvaljujući kiši, magli te prirodnim izvorima vode.
Tlo u kojemu rastu raznovrsno je. Neke su se biljke nastanile u krošnjama drveta neke u pjeskovitome tlu. Općenito tlo je vrlo siromašno hranjivim tvarima jer ga voda ispire.
Iz svih tih razloga Nepenthese nije baš lako uzgajati izvan terarija. Posebno se to ondosi na Higland vrste. Lowland vrste mozete držati u kući, pokraj nekog prozora. Treba izbjegavati direktno sunčevo svijetlo ili paziti da ga biljka dobije samo par sati na dan, ili ujutro ili navečer. Poželjno je biljke valžiti tokom dana, pošpricat ih tu i tamo sa malo destilirane vode. Ovu mesožderku nećete držati u podlošku vaze pune vodom jer ove biljke to ne toleriraju. Dovoljno je održavati kompost blago vlažnim.
Što se komposta tiče možete birati između nekoliko opcija. Možete koristiti standardni CP Mix (Carnivorous Plants Mix = treset + perlit) stime da dodate nešto malo više perlita kako bi kompost bio rahli. Kada bi ja imao tu biljku koristio bi za kompost isušeni Sphagnum jer mi se nekako čini bolje da biljka raste u mahovini nego u nekakvoj „zemlji“. Ali to nije jedini razlog. Sphagnum je inače mahovina koja raste uz mesožderke a njegove su karakteristike da zadržava vodu i održava nisku temperaturu komposta.

Lowland vrste: Nepenthes gracilis, Nepenthes rafflesiana, Nepenthes ampullaria, Nepenthes mirabilis, Nepenthes bicalcarata, Nepenthes albomarginata, Nepenthes reinwardtiana, Nepenthes truncata, Nepenthes northiana, Nepenthes merilliana, Nepenthes veitchii, Nepenthes hirsuta, Nepenthes thorelli.

Highland vrste: Nepenthes khasiana, Nepenthes ventricosa, Nepenthes alata, Nepenthes maxima, Nepenthes fusca, Nepenthes stenophylla, Nepenthes sanguinea, Nepenthes macfarlanei, Nepenthes gracillima, Nepenthes tentaculata, Nepenthes tobaica, Nepenthes carunculata, Nepenthes pectabilis, Nepenthes spathulata, Nephentes clipeata, Nephentes madagascariensis, Nephentes infundibuliformis, Nephentes muluensis, Nepenthes ephippiata, Nephentes inermis, Nepenthes glabrata, Nepenthes hamata, Nepenthes burbidgea, Nepenthes villosa, Nepenthes edwardsiana, Nepenthes macrophylla, Nepenthes lowii, Nepenthes rajah.

O Nepenthesima ukratko:

Tegla: plastična, duboka najmanje 10cm
Supstrat: treset-perlit, omjer 40%-60%, isušeni sphagnum + perlit
Zaljevanje: destilirana, kišnica, inverzna ozmosa.
Položaj: jako puno svijetla no izbjegavati dugotrajno direktno sunčevo svijetlo
Vlaga: 80-90%
Zimsko mirovanje: nepostojeće, tropske biljke
Hranjenje: isključivo kukcima (nikakvo drugo meso ne dolazi u obzir)
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (jako sporo) ili diobom krune kad biljka naraste dovoljno velika

Ova mesožderka raste na području Esperance Baya na zapadnom dijelu Australije. Klima je slična našoj mediteranskoj sa toplim ljetima te hladnim i vlažnim zimama. Močvarno područje u kojem je nastanjena vlažno je tokom cijele godine. Cephalotus raste u malim skupinama od nekoliko biljaka u polusijeni vegetacije koja ih okružuje. Cephalotus je specifičan po tome što razvija dvije vrste listova. Klopke su vrčastog oblika a iznad otvora nalazi se „poklopac“ koje se ne zatvara a primarna mu je funkcija onemogućiti kiši da uđe u klopku. Ako biljka nema dovoljno vlage ili vode moguće je da će se klopka zatvoriti kako ne bi isparili sokovi koji se nalaze u njenoj unutrašnjosti. Biljka se sepcijalizirala za ulov mrava te ostalih „zemljanih“ insekata. Mravi osim sto su izvor energije svojom kiselinom pomažu sokovima u razgradnji drugih kukaca.
Cephalotus usporava sa rastom tokom zime no nije mu potrebno zimsko mirovanje kao kod ostalih mesožderki (Sarracenia, Dionaea..). Biljka tolerira temperature do oko 0 stupnjeva. Niže temperature treba izbjegavati.
Kad je riječ o uzgoju ove biljke u domaćim uvijetima potrebno je znati nekoliko stvari. Za supstrat se koristi standardni CP Mix (tresetna mahovina + perlit) sa time da je bolje dodati nešto malo više perlita (omjer treset-perlit 40%-60%) jer biljka ne voli previše vode oko korijena. Položaj ovisi o vašim očekivanjima. Ako želite da biljka bude šarenija onda ćete je držati na osunčanom mjestu no biljka će zbog topline razvijati nešto manje klopke. Ako želite veće klopke biljku ćete držati na osvijetljenom mjestu no daleko od direktnog sunčevog svijetla.
Ne savjetujem korištenje podloška za vaze sa puno vode jer je na taj način korijen Cephalotusa sklon truljenju. Dovoljno je biljku zaljevati kada vidimo da se kompost poćeo sušiti. Općenito govoreći Cephalotus nije laka biljka za uzgoj. Ima jako delikatne korijene i ne podnosi stres. Biljka, ako nešto krene po zlu, može doslovno umrijeti u roku od nekoliko sati! Pri kraju zime te u rano proljeće česti su napadi botritisa na ovoj biljci. Potrebno je odmah djelovati kako bi se botritis iskorijenio. Savjetujem špricanje male količine sumpora pomješanog sa destiliranom vodom direktno na zaraženo područje biljke.
Nemam puno iskustva sa uzgojem Cephalotusa. Dobio sam par biljaka tek nedavno od kojih mi je jedna čak i umrla. Shvatio sam da je biljci nakon što sam je presadio trebalo puno više vlage i manje sunca. Drugu sam biljku držao daleko od sunca pokrivenom nailon vrečicom. Biljke je živa te je počela sa ozbiljnim rastom. Oko biljke sam položio par centimetara sušenog sphagnuma kako bi smanjio isparavanje vode iz supstrata. Par puta da na dan špricam biljku destiliranom vodom i održavam supstrat vlažnim no ne i mokrim. Vrečicu sam odstranio prije nekoliko dana i biljka ne pokazuje nikakve znakove stresa.

O Cephalotusu follicularisu ukratko:

Tegla: plastična, duboka najmanje 10cm
Supstrat: treset-perlit, omjer 40%-60%.
Zaljevanje: destilirana, kišnica, inverzna ozmosa.
Položaj: jako puno svijetla no izbjegavati dugotrajno direktno sunčevo svijetlo.
Vlaga: 80-90%
Zimsko mirovanje: nepotrebno, izbjegavati temperature ispod 0 stupnjeva.
Hranjenje: isključivo kukcima/mravima (nikakvo drugo meso ne dolazi u obzir).
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (jako sporo) ili diobom krune kad biljka naraste dovoljno velika ili reznicama listova

Sarracenie rastu u Sjedinjenim Država rasprostranjene od Floride pa sve do Kanade. Ove su biljke mesožderke razvile posebne klopke u obliku cjevastog vrča do kojega su kukci primamljeni mirisom sočnog nektara kojeg biljka izlučuje na samom rubu klopke. Kada se jednom kukac spusti na list klopke poćinje pratiti trag nektara koji ga vodi sve niže i niže u klopku. Pošto je stjenka lista jako skliska kukac se jednostavno odskliže prema dole, u smrt. Dlačice koje se nalaze unutar vrča spriječavaju kukca da se penje po stijenki. Na samom dnu klopke nalazi se točka gdje biljka izlučuje probavne enzime za razgradnju kukca. Osim mirisom nektara biljke privlaće kukce i svojim bojama. Upravo iz toga razloga su sarracenie tako zanimljive uzgajateljima.
Klopke tj. vrčevi odraslih sarracenia mogu dostići i dužinu jednog metra (S.alata, S.flava, S.leucophylla, S.rubra, S.oreophila).

Za sarracenie vrijedi isto pravilo uzgoja kao i kod ostalih mesožderki. Potrebno je ovim biljkama priuštiti jako puno sunca i jako puno vode. Sarracenije zahtjevaju period zimskog mirovanja. U proljeće odrasle sarracenie cvijetaju prije negoli poćnu sa proizvodnjom klopaka kako ne bi ulovile insekta koji treba zapraštit njihov cvijet.

O Sarraceniama ukratko:

Tegla: plastična duboka najmanje 15cm (što dublja to bolja)
Supstrat: treset-perlit, omjer 50%-50%
Zaljevanje: destilirana voda, kišnica, inverzna ozmoza.
Položaj: jako puno direktnog sunčevog svijetla tokom cijeloga dana.
Zimsko mirovanje: obavezno.
Hranjenje: isključivo kukcima (nikakvo drugo meso ne dolazi u obzir) nepotrebno ako je držimo vani.
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (jako sporo) ili diobom krune odrasle biljke

Postoji mali milijun vrsta Drosera (par stotina zapravo). Pošto nema smisla pisati o svakoj vrsti posebno ovo što ću vam reći važi za sljedeće vrste: alicae, binata, capensis, capillaris, fliformis, spatulata, anglica, rotundifolia, intermedia, itd.

Drosere rastu gotovo na svim kontinentima naše planete. Neke drosere rastu čak i u Hrvatskoj (rotundifolia, zaštićena vrsta). Ono što nas zanima jet to da drosera za razliku od Sarracenia i Dionaea-a lovi kukce pomoću ljepljivih kuglica na vrhu malih ticala obično crvene boje. Kada se jednom kukac zapetlja u toj ljepljivoj smjesi nema mu spasa. Neke drosere, kao što je to capensis npr. nakon što se kukac zaglavio, laganim pokretom lista počinje se savijati oko kukca. Žljezde koje se nalaze duž cijelog lista počinju izlučivati probavne enzime koje razgrađuju kukca.

Drosere kao i Sarracenie i Dionaea-e držimo u podlošcima Tegla punih vode na suncem obasjanom mjestu. Kompost je isti kao i za sve mesožderke (tresetna mahovina + perlit) no omjer perlita i treseta je nešto drugačiji. Naime za Drosere se koristi nešto manje perlita (60% treset – 40% perlit) no ne trebate se brinuti previše oko toga. Ja stavim otprilike malo jednog malo drugog i biljke mi rastu sto na sat bez problema. Važno je da ne stavite previše perlita.
I za ove mesožderke važno je zimsko mirovanje. No, ne za sve naravno, jer neke rastu u tropskim predjelima gdje zime zapravo i nema. Drosere kojima nije potrebno zimsko mirovanje su sljedeće: alicae, spatulata, capillaris, brevifolia, slackii, cuneifolia, dielsiana, montana, hamiltonii, colinsae, burmanii, villosa, venutsa, itd. Iako zimi ne miruju u potpunosti rastu jako sporo. Mogu preživjeti i lagane mrazove no izlaganje temperaturama ispod ništice ne preporučujem. Neke od navedenih biljaka iako izgube sve listove zbog mraza mogu ponovno niknuti sljedece proljeće iz korijena (kao što se desilo mojoj capensici, no ne znam za druge biljke jer ih nemam u svojoj kolekciji, za sad..). Drosere koje ne zimuju možete držati u osvijetljenom ambijentu na temperaturi od oko 10 C stupnjeva.

Drosere kojima je potrebna „zima“: rotundifolia, intermedia, linearis, filiformis, arcturi.
Ono što sve drosere vole jako puno jest vlaga. Što više vlage imaju to bolje. To se posebno odnosi na australske drosere (npr. Adelae, koji moram drzati ispod prozirne nailonske vrećice jer bez nje ne zeli rasti...). Ostale Drosere nisu tako jako izbirljive. Da bi se postigla veća vlažnost zraka oko biljke mogu se koristiti veći podlošci za vaze. No ne morat se brinuti, količina vlage prisutna u zraku u našim krajevima dovoljna je.

Drosere je najbolje držati vani na suncu (ovisno o vrsti!). Poželjno bi bilo naci neko mjesto zastičeno od kiše da se „ljepilo“ sa njihovih listova ne bi ispralo. No i da se to desi nema problema. Biljka će ga nadomjestit sa novim u roku od par dana.

O Droserama ukratko:

Tegla: plastična, duboka najmanje 10cm
Supstrat: treset-perlit, omjer 60% - 40%
Voda: destilirana, kišnica, inverzna ozmosa.
Položaj: jako puno direktnog sunčevog svijetla tokom cijeloga dana (ovisno o vrsti!).
Zimsko mirovanje: ovisno o vrsti.
Hranjenje: nepotrebno ako biljku držimo vani.
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (ovisno o vrsti jako sporo ili jako brzo) ili reznice listova (puno brze, ovisno o vrsti).

Raste u Sjedinjenim Državama u močvarnim predjelima sjeverne i srednje Karoline. Najpoznatija je od svih mesožderki zahvaljujući listovima tj. klopkama koje se zatvaraju nakon podražaja sa strane nekog kukca. Unutarnja strana klopke crvene je boje a na samom rubu klopki biljka izlučuje nektar koji privlači kukce. Kada se jednom kukac nađe u klopci svojim malim nožicama stimulira sičušne dlačice lista koji se brže bolje zatvara te mu onemogućuje bijeg. Da bi biljka počela sa procesom hranjenja kukac mora dodatno stimulirat dlačice kako bi se biljka uvjerila da je onaj prvi podražaj bio stvarno kukac a ne kap kiše, vjetar ili radoznali prstić djeteta. Kada biljka ustanovi da je riječ o insektu klopka se u potpunosti zatvara te počinje izlučivati probavne enzime koji će razgradi insekta. Proces „sisanja“ kukca traje otprilike 10 dana. Nakon tog vremena klopka će se otvoriti a u njoj će se nalaziti polu-probavljeni kukac (ne, biljka neće pojesti cijeog kukca već samo njegove ukusne „sokove“). Sve vam ovo govorim iz razloga što se klopka neće u potpunosti zatvoriti ako vam slučajno padne napamet da biljku hranite mrtvim kukcima. Moj je savjet uopće ne hraniti biljku jer ako je držite vani, na balkonu npr., sama će uloviti kukca. Uostalom biljci su dostatna i 3-4 kukca godišnje da bi normalno rasla. Ni u kojem slučaju biljku ne smijete hraniti drugim mesom kao što su to čevapi, hamburgeri, cheesburgeri itd. Mislim da ne treba posebno napominjati da se ne igrate sa klopkama jer su kratkoga vijeka. Naime nakon što se klopka zatvorila 3-4 puta polako se počinje sušiti jer se stanice koje su zadužene za njeno „naglo“ zatvaranje neobnovljive. Kada jednom liste odumre savjetujem da ga uklonite kako biste izbijegli stavanje razno raznih gljivica potencijalno štetnih za samu biljku. Reći ću vam jos nešto jako bitno: mesožderke troše jako jako puno energije kako bi razvile klopke obojale ih te izlučile nektar. Ako se klopka zatvori a u njoj nema kukca to znaci da je biljka uzaludno potrošila jako puno energije.

No krenimo sad na nešto konkretniju temu tj. što vam je sve potrebno da biste ovu jedinstvenu biljku ne samo održali na život već je jako dobro i uspješno uzgajali. Prva stvar što vam treba je naravno Dionaea muscipula, no krenimo od pretpostavke da je već imate. Ono što ja osobno činim i savjetujem jest to da se biljka što prije presadi u novi kompost jer onaj u kojem se nalazi nije nimalo OK! Vaš novi kompost ne može ni u kojem slučaju biti obična zemlja za „cvijeće“. Trebat ćete potražiti najobičniji treset (tresetna mahovina pH vrijednosti 3-4,5) koji ne sadrži nikakva dodatna umjetna gnojiva. Tom ćete kompostu dodati perlit („pjesak“ vulkanskog porijekla jako slican kuglicama stiropora, tretiran nekakvim posebnim postupkom o kojem ne znam previše, no nije ni bitno...) da bi kompost bio što rahliji pošto će se Tegla nalaziti u podlošku punom vode.

Važno je biljku „zaljevat“ destiliranom vodom, vodom dobivenom procesom inverzne ozmose, ili kišnicom (ako ne živite u jako velikom gradu, zbog zagađenja i tih stvari...). Koristio sam navodne znakove za riječ „zaljevati“ jer biljku nećete zaljevat već ćete puniti podložak za vaze u kojemu će se ona zajedno sa vazom nalaziti. U spomenutom podlošku ćete držati uvijek par cm vode, što vise to bolje je zlatno pravilo...
Vazu, podložak za vazu sa biljkom, držat ćete na balkonu. Bilo bi jako OK da je riječ o balkonu okrenutom prema jugu tako da biljka uvijek ima jako, jako puno sunca. Ne znam dali znate no u močvarama i nema puno visoke vegetacije (stabala) tako da sunce nemilosrdno prži cijeli dan. No to vas ne treba brinuti, biljci ne smeta.
Također je važno znati da je biljci potrebno zimsko mirovanje. Da dobro ste me čuli. Ako je zimi držite u kući osudili ste je na propast. Ako biljka ne odspava svoj „zimski san“ na proljeće ćete se jako neugodno iznenaditi. Tijekom mirovanja biljku zaljevate jedamput tjedno kada primjetite da se kompost osušio. Sada shvaćate zašto ovu biljku mesožderku ne možete držati u kući?

Period zimskog mirovanja idealan je da bismo biljku presadili u novi kompost. Ja savjetujem da se biljci kompost mijenja svake godine u rano proljeće dok biljka još miruje. Pažnju morate pridodati i niskim temperaturama zimi. Ne savjetujem da biljku držite vani ako je temperatura jako niska. Do -5 može čak i proći no temperature ispod spomenute bolje izbjegavati. Nije problem da će biljka umrijeti (ali postoji i ta mogućnost) već će se svi listovi osušiti a na proljeće će sporije zapoćeti sa rastom. U periodu jake zime možete je držati u nekakvom negrijanom prostoru gdje ima puno svijetla, veranda npr. No mora biti negrijani prostor, to dobro zapamtite.

O Dionaei ukratko:

Tegla: plastična, duboka najmanje 10cm
Supstrat: treset-perlit, omjer 50%-50%
Voda: destilirana, kišnica, inverzna ozmosa.
Položaj: jako puno direktnog sunčevog svijetla tokom cijeloga dana.
Zimsko mirovanje: obavezno.
Hranjenje: nepotrebno ako je držimo vani. Hraniti samo živim kukcima (ne pretjerivati).
Prihranjivanje: NIKAD
Razmožavanje: sjemenke (jako sporo) ili reznice listova (puno brže)